Priča  jednog šetača

Ljudi krenu od doma da traže drugi. Uvijek idu niz rijeku ka njenome ušću, a onda se zaustave, vjerujući da  su baš tu našli svoj novi dom. Tako je Novi Pazar postao dom mnogih koji su svoje  poodavno ostavili. Novopazarska dolina je sada skoro u cjelini ispunjena započetim a nezavršenim domovima. Iznad njih se u danima mraza vije  dim različitih boja. Svako grije svoj dom na svoj način. Iz nekoliko visokih dimnjaka povremeno kulja  gust dim kao da se nešto zapalilo; to su toplane kojima se greje ostatak građana smještenih  po napamet razmještenim  stambenim zgradama.

Automobila skoro koliko  i ljudi. Ulice potijesne, trotoari jos tešnji,   a svako  bi da svog kućnog ljubimca kući  približi što više.  Domaćinske kuće ograđene, kapije povisoke. Što je domaćin viši to ograda ide više gore, a kapija  je zatvorenija, da se kroz nju može nazrijeti što manje.  Centar skoljen  na ulicu 28. novembra  i ono malo Trga što  mu svi ni ime ne znaju.  Izgleda kao kakav termometar što hladan vazduh  prima od  Potoka, pa se dogrijeva niz ulicu 28. novembra i kad nekontrolisano izadje na  Trg, tu je rijeka Raška da ga presječe i hladnim ponovo učini. Poređali se  ovim termometrom od  ulice Šabana Koče, niz ulicu 28. novembra  sve sami mlečni restorani. Kao da je pored njih kakva mlekara.  No u njima mlijeka nema, a  imena im razna. Ponekad imam utisak da se nalazim na nekoj od avenija velikih gradova. Taman da se čovjek izgubi u toj međunarodnoj dimenziji Novog Pazara,  kad poneki lokalni naziv ga podsjeti gdje  je  i od kuda je. U donjem dijelu idući ka Centru, lijevom stranom poredjane kahve i ćevabdžinice. Još po neke se ne daju modi novoj i  mlečni restorani ne postaju. Njihovi vjerni gosti ih ne napuštaju a njihovi gazde i dalje samouvjereno kuhaju kahve boljeg kvaliteta od onih  u mlečnim restoranima ali po znatno nižoj cijeni. Ćevabdžije peku ćevape,  taman tu gdje se krug okreće. Čovjek ne mora ni da gleda  gdje je , kada osjeti miris ćevapa, vrijeme je da  okrene... Ako se ko zabroji ili mu je pak čulo mirisa oštećeno, ono neka okrene oko Sebilja, pa ponovo nazad uz termometar.

Posle prvog mraka, nekadašnji korzo, danas  šetalište kako ga novi zovu, počinje da se ispunjava šetačima,  a mlečni restorani, ćevabdžinice  i kahve svojim  vjernim gostima. Tako je dok zima traje, dok prvo prolećno sunce ne ugrije i pomami restorandžije, ćevapdžije i kahvedžije da  iskorace sa svojim enterijerom po šetalištu i zauzmu ono što svojim smatraju.  Nezadovoljni šetači, prinuđeni na slalom šetnju povlače se i beže put  Jaza i Rekreacionog centra . Dok jedni ovjeravaju šahtu na kraju Jaza udarcem svoje  noge, kako bi potvrdili da  su do kraja stigli i da mogu zadovoljno nazad, dotle drugi  biju krugove po Rekreacionom dok im svijest ne mrči, a kada se  svi iscrpe i ponovo na termometar vrate ne  ostaje im ništa drugo do da izaberu za gdje su; za mlečni restoran,ćevapdžinicu  ili za kafečajnicu. Kafane su   pobjegle iz centra grada. Pijani sokak se davno otrijeznio, a posrnule šetače koji nigdje ne ulaze već hode šetački maraton uveseljava po koji pazarski šeret, sto se invertarom  termometra nazvati mogu. Tako biva noću, a kada dodje dan ljudi bi trebalo  da krenu put posla i fabrika, no nijesu sigurni  da su fabrike tamo dje su nekad bile, pa čekaju i dalje u termometru. Čekaju više temperature i neko novo vrijeme da krenu  ponovo niz rijeku i potraže neki novi dom ili će fabrike objaviti poziv i isprazniti termometar.( autor Nusret Nicevic - Karavan)

Jedna karta za ceo svet !

Poslovnica Centar

Telefon: 020 331 991:

faks 020 331999

Poslovnica Autobuska

Telefon 020 314 513

Web: www.karavaninternational.comp.rs

E-mail: karavaninternational@gmail.com

E-mail: kamila1@open.telekom.rs

http://www.facebook.com/karavan.novipazar

https://twitter.com/karavaninter